Hošgeldiniz....

Dobrodošli na moj blog

15.05.2019.

Bašeskija..

Posljednji zapis Mula Mustafe Bašeskije "Ja se smrti ne bojim, jer to je kapija kroz koju se prolazi u drugi život. Samo se bojim da ta kapija ne bude tijesna, pa da se ne napatim prolazeći! Zato sam uvijek molio Boga da me sačuva od duga loša i teška bola. A smrti se, dina mi, ne plašim, jer Allah je vrelo milosti i dobrote i na Njegov poziv svako će se morati odazvati. On najbolje zna kakav sam bio i šta sam ovdje na dunjaluku radio, znajući da On sve vidi, čuje i zna. Allahu šućur što nisam od onih koji misle: kad te zemlja zaspe, sve je svršeno, ko će te onda proživjeti? A ja kažem: Onaj koji te je i prvi put oživio! Zar i voćka svake zime ne zamre, a na proljeće opet oživi i obehara? Ja se Allahovoj milosti tvrdo nadam i u nju neizrecivo vjerujem. Za one koji su u Njega vjerovali i po Njegovim zakonima se ravnali, Allah dž. š. je u Kur’anu rekao: ’’Za njih nema straha i oni ne treba da se žaloste’’!… zato smiren čekam svoju smrtnu čašu koja nikoga nije mašila niti će mašiti. Smrt će svi okusiti… Mnogo toga bih još imao i želio da napišem, ali ne znam kako. Misao mi je bistra i duboka, ali riječ je mehka i plitka, pa nikako da iskažem ono što bih želio. Allahu moj, mislim se nešto: hoće li neko jednoga dana čitati ovaj moj tefter i ove moje zapise? I šta li će reći? Hoće li ljudi tada biti bolji, pravedniji i pametniji, ili će se motati po dunjaluku kao što se i danas motaju i uvijek nešto tražiti, samo na krivoj strani! Na tom mjestu Mula Mustafa duboko uzdahnu i nehotice dopisa: – Eh, Allahu moj, al’ sam umoran!… Iza toga klonu i zaspa na sećiji. Trstika mu ispade iz ruke i preko otvorenog teftera otkotrlja se na pod. Ostadoše ispisani reci, ali tako drhtavo i nečitko napisani, da ih niko kasnije nije mogao pročitati…"


Noviji postovi | Stariji postovi

Hošgeldiniz....
<< 05/2019 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031